Vijesti

Dokumentiranje djela obitelji Straub u Sloveniji

Dio radne skupine iz Slovenije, u sastavu Saša Dolinšek (konzervator-restaurator, Restauratorski centar Zavoda za zaštitu kulturne baštine Slovenije), Valentin Benedik (povjesničar umjetnosti, dokumentacija, Restauratorski centar ZZKBS), Valentina Pavlič (povjesničarka umjetnosti, Sveučilište u Ljubljani) i Katra Meke (povjesničarka umjetnosti, Sveučilište u Ljubljani), proteklih su tjedana dokumentirali djela Jožefa Strauba na području današnje Slovenije.

Unatoč lošim vremenskim uvjetima i niskim temperaturama, uspjeli smo pregledati, proučiti i dokumentirati više od polovice umjetnina pripisanih Jožefu Straubu. Višednevni terenski rad odvijao se, osim u Štanjelu, u Štajerskoj gdje se nalazi većina njegovih umjetnina. Posjetili smo Ptuj (crkva sv. Jurja, župna i menoritska crkva sv. Petra i Pavla), Podlehnik (crkva sv. Marije), Spodnja Polskavu (župna crkva sv. Stjepana), Črešnjevec (župna crkva sv. Mihaela), Makole (župna crkva sv. Andreja), Laporje (župna crkva sv. Filipa i Jakova), Kočno (župna crkva sv. Egidija), Stoperce (župna crkva sv. Antuna Pustinjaka), Rogatec (župna crkva sv. Bartola), Sladka Gora (župna crkva sv. Marije i Margarete), Celje (crkva sv. Marije), Mozirje (župna crkva sv. Jurja), Dravograd (župna crkva sv. Ivana Evanđelista), Selnicu ob Dravi (župna crkva sv. Margarete).

Djela koja smo obišli u sklopu terena pripisana su Jožefu Straubu bez konkretnih i opsežnih istraživanja. Zbog toga je potrebna revizija pionirskog djela Sergeja Vrišera te je potrebno iznova istražiti određena djela u njihovom primarnom kontekstu.

U takvom radu sudjelovanje stručnjaka različitih disciplina (povijest umjetnosti, konzervatorska i restauratorska struka) neprocjenjivo je i predstavlja jedan od glavnih ciljeva ovog projekta. Taj koncept, primjer "tehničke povijesti umjetnosti", predstavlja interdisciplinarni pristup koji se već neko vrijeme primjenjuje u inozemstvu, a zadnjih desetak godina sve se češće susreće i u našim krajevima kao profesionalno najprimjerenija metoda. Povijesno-umjetnička i kemijska istraživanja, uz podatke o prethodnim intervencijama, polazna su točka za holistički pristup umjetničkim djelima, a omogućuju postizanje najtočnijih podataka i interpretacija. Isto tako, time je omogućeno i određivanje najprikladnijeg restauratorskog pristupa (Mateja Neža SITAR, Spomeniškovarstvena problematika restavriranja Quaglieve poslikave na oboku ljubljanske stolnice (doktorska disertacija, Sveučilište u Ljubljani), Ljubljana 2016., str. 341–361.).

Osim povijesno-umjetničkih analiza i vizualne potvrde višeslojnih repolikromija, prikupljeni su uzorci za daljnja laboratorijska ispitivanja. Terenska istraživanja potvrđuju da je većina Straubovih skulptura bila preslikana nekoliko puta, a u nekim je slučajevima bilo potrebno brzo djelovati zbog lošeg stanja umjetnina. Loše stanje obje Straubove skulpture u Štanjelu zahtijevalo je hitno djelovanje zbog čega su prenesene u Restauratorski centar ZZKBS-a. Osim toga, svakako će se u najkraćem mogućem roku morati posvetiti pažnja skulpturama na kojima je vidljivo djelovanje gljivica i ksilofagnih insekata (npr. Podlehnik, Marl).

U župnoj crkvi Makola radna skupina bila je u mogućnosti vidjeti nedavno restauriran oltar sa skulpturama koje su pripisane Jožefu Straubu.

S obzirom na loše stanje nekih umjetnina (površinska nečistoća, višeslojna repolikromija, djelovanje insekata) trebali bismo razmotriti uključivanje baštine obitelji Straub u buduće nacionalne programe restauriranja.