Vijesti

12. 2. 2019.

Treći opći sastanak u Bavarskoj

Bavarski zavod za zaštitu spomenika bio je domaćin Trećeg općeg sastanka projekta Tragom umjetnosti obitelji Straub te studijskih posjeta stručne grupe za tehnička istraživanja i eksperata za Johanna Baptista Strauba. Tim Zavoda pod vodstvom Ruperta Karbachera organizirao je koordinacijski sastanak, stručne prezentacije, sastanak uredništva monografije i terenske obilaske 22. i 23. siječnja 2019. godine.

Događaj je u prostorijama Zavoda otvorio glavni konzervator i ravnatelj Mathias Pfeil koji je izrazio zadovoljstvo zbog sudjelovanja njegove ustanove u ovom projektu, kao i zbog fokusa na za Bavarsku važnu temu rokokoa, te kiparstvo Johanna Baptista Strauba i njegove braće.

Nakon upoznavanja s pripremljenim programom uslijedila su predstavljanja provedenih istraživanja koja su pripremili kolege s Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Grazu. Mag. art. Christina Pichler predstavila je suradnju s prof. Viktorom Kaufmannom s Instituta da Geodeziju Tehničkog sveučilišta u Grazu na dokumentiranju sedam gradačkih umjetnina Philippa Jakoba Strauba. Skulpture i skulpturalne grupe koje se često nalaze visoko, na teško dostupnim mjestima, izmjerene su i fotografirane uz pomoć dizalice. Na temelju velikog broja fotografija iz različitih kuteva izrađene su video animacije. Korištenjem različitih osvjetljenja i obradom u postprodukciji, jako oštećen natpis na postolju kipa sv. Leonarda bilo je moguće pročitati u dijelu koji je sačuvan. Novopridruženi član tima, student povijesti umjetnosti Michael Preiß predstavio je rezultate arhivskih istraživanja koja je proveo u Župnom arhivu Bad Radkersburg, gdje je pronašao podatke o životu kipara Johanna Georga Strauba mlađeg i o njegovoj obitelji.

Sutradan su stručne prezentacije održali kolege iz Bavarske restaurator Rupert Karbacher i studentica restauriranja Lea Rechenauer. Kako bi se čim bolje upoznao sa stilom i tehničkim značajkama djela Johanna Baptista Strauba, bavarski tim pod vodstvom Ruperta Karbachera je za konzervatorsko-restauratorska istraživanja odabrao tri vremenski udaljena, arhivski potvrđena djela tog kipara: umjetnine iz samostanske crkve Marijina Uznesenja u Dießenu s početka njegova djelovanja, oltar sv. Jurja u Bichlu iz srednjih godina te glavni oltar područne kapele sv. Jurja u München-Bogenhausenu iz poznog razdoblja. Prilikom konzervatorsko-restauratorskih istraživanja zapazili su niz pojedinosti, od načina obrade poleđine i povezivanja raspuklina, preko preinaka izvedenih na licu mjesta do tehničkih i likovnih osobina polikromije. Zanimljivo je bilo zapaziti da je kipar, premda sam nije mogao utjecati na izgled polikromije, zahvaljujući nacrtima očigledno bio upoznat s njenim konceptom, što je moguće zaključiti iz načina na koji je rezbarski oblikovao površine koje su trebale biti pozlaćene. Dubinski uvid u osobni Straubov način rada omogućio je također razlikovanje dijelova koje je izrezbario Johann Baptist od onih koje su radili stolari ili drugi kipari iste radionice.

Uredništvo monografije na svom se sastanku usredotočilo na grafičko oblikovanje knjige te oblik i sadržaj uvodnih poglavlja i kataloga. Raspravljeni su detalji oko citiranja izvora i bibliografije, kao i kvalitete slikovnih prikaza.

Boravak sudionika projekta u Bavarskom zavodu za zaštitu spomenika upotpunjen je posjetom restauratorskim radionicama koje su vodili konzervatori-restauratori Judith Schekulin i Andreas Müller. Sudionicima projekta detaljnije su predstavljena tri iznimno zanimljiva projekta. Andreas Müller i mag. art. Julia Brandt predstavili su konzervatorsko-restauratorska istraživanja na rijetkom primjerku sačuvanog prijenosnog rezbarenog baldahina iz crkve u Rott am Inn iz 18. stoljeća, na kojem su između ostaloga provedena stratigrafska istraživanja četiriju anđeoskih glavica u polikromiranom drvu. Restauratorica tekstila mag. art. Anna Szubert predstavila je radove na jedinstvenom tekstilnom kompletiću iz dvorca Neufraunhofen. Osobito cijenjene drvene gotičke skulpture Bogorodice s Djetetom često su u 17. i 18. stoljeću odjevane u pravu odjeću, a dodavale su im se perike, krune i žezla. Međutim, ta odjeća 18. stoljeća vrlo je rijetko sačuvana, a kad se tome doda da je ovaj kompletić izrađen u rijetkoj i skupoj tehnici „zlatoveza“ izrađenog slamom, onda se radi o pravoj senzaciji i restauratorskom izazovu. Treći zanimljivi projekt, ikonografski rijedak prikaz Krista na križu od lozova drva iz crkve Sv. Ivana Krstitelja u Iglingu predstavila je konzervatorica-restauratorica Maria Seeberg.

Boravak u Bavarskoj dopunjen je posjetama Cuvilliésovu kazalištu, crkvi i kući Asam u Münchenu te benediktinskom samostanu u Ottobeurenu. Dvorsko kazalište koje je naručio Maximilian III Joseph. izgrađeno je 1751. – 1753. po projektu Françoisa de Cuvilliésa, a ukrašeno skulpturama Johanna Baptista Strauba i Johanna Joachima Dietricha. Prema riječima dr sc. povijesti umjetnosti Maxa Tillmanna, koji je grupu upoznao s poviješću kazališta u kojem se i danas redovito izvode predstave, sadašnji je interijer rekonstruiran i restauriran u drugom krilu Rezidencije, nakon što je zgrada u kojoj se nalazilo uništena u II svjetskom ratu.

U začudni svijet kompleksa braće Asam koji se sastoji od crkve sv. Ivana Nepomuka s kriptom i stambene kuće s radionicom uvela nas je dr. Myriam Wagner-Heisig. Braća Egid Quirin i Cosmas Damian svoju su ambicioznu rezidenciju izgradila prema vlastitim, često prilično otkačenim zamislima, a opremili je izvana i iznutra, od štukatura i zidnih slika do oltara i skulptura.

Bavarski rokoko u svom najambicioznijem i najmonumentalnijem izdanju, sudionici projekta TrArS imali su prilike upoznati u benediktinskom samostanu u Ottobeurenu, gdje ih je primio pater Rupert Prusinovsky. Izazove dugogodišnjeg restauriranja štukatura i skulptura predstavio je Johannes Amann, konzervator-restaurator koji je godinama angažiran na obnovi interijera i umjetnina ovog golemog kompleksa.