Vijesti

23. 4. 2018.

Studijski posjet Wiesensteigu 16. 4. 2018.

Sudionici: R. Karbacher (dipl. rest.), A. Müller (dipl. rest.) i J. Schekulin (dipl. rest.) iz Bavarskog zavoda za zaštitu spomenika te J. Strobl (mag. art.) sa Sveučilišta u Beču

U sklopu međunarodnog projekta „Tragom umjetnosti obitelji Straub“ članovi radne skupine za Johanna Baptista Strauba iz Münchena i Beča posjetili su Wiesensteig u pokrajini Baden-Württemberg, rodnom gradu Johanna Georfa Strauba i njegove petorice sinova. Julia Strobl priprema doktorsku tezu o obitelji Straub i njihovoj umjetničkoj mreži pod nazivom „Die Bildhauerfamilie Straub – Ein europäisches Künstlernetzwerk des 18. Jahrhunderts“. Partneri iz Bavarskog zavoda za zaštitu spomenika (Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege) koji sudjeluju u okviru projekta TrArS svojim su tehnološkim znanjem uvelike doprinijeli uspjehu ovog studijskog posjeta. Nadalje, nitko od sudionika nije ranije bio u Wiesensteigu. Julia Strobl organizirala je putovanje i dogovorila je otvaranje crkava. Andreas Müller je o planiranom putovanju obavijestio kolege iz Ureda za spomenike i spomeničke cjeline u Esslingenu u pokrajini Baden-Württemberg.

Sudionici su prvo posjetili župnu crkvu sv. Margarete u Hohenstadtu. Prema starim izvorima propovjedaonica je prenesena iz nekadašnje hodočasničke crkve Maria Dotzburg kraj Mühlhausena, srušene 1811. godine. Prema sačuvanim dokumentima, Johann Georg Straub (otac) i njegov brat Johannes Straub izradili su glavni oltar (1702.) i propovjedaonicu (1714./1715.) crkve Maria Dotzburg.

Stolarski radovi izvedeni na propovjedaonici odlikuju se visokom kvalitetom majstorstva. Na reljefu s prednje strane propovjedaonice prikazan je crkveni otac Grgur I. Velik. Oblikovanje rokajske kartuše prati izbočinu propovjedaonice. S lijeve strane krilati putto podiže papinsku krunu iznad reljefa. Papinski štap s križem, još jedan atribut svetca, ističe se iznad desnog ruba kartuše.

Visoka umjetnička vrijednost rezbarija iznenadila je sve sudionike, kao i prihvaćena datacija umjetnine u prvo desetljeće 18. stoljeća, a sve to upućuje da je njihov autor bio školovani kipar, a ne obični stolar i zlatar koji je ponekad izrađivao skulpture.

Nakon toga, sudionici su posjetili hodočasničku crkvu Ave Maria u Deggingenu, gdje je Johann Georg Straub 1728. godine pozlatio Slavu na glavnom oltaru. Johann Ulrich Schweizer, štukater iz Deggingena, čiji se potomci još uvijek bave tim poslom, izradio je raskošan ukras na crkvi ostvario štuko skulpturama i skulpturama na glavnom oltaru. Tijekom restauracije 1976. godine, otkriven je natpis na zidu iza oltara: «Philiph Jacob: Straub in Wisenstaug 1723». Philipp Jakob je možda radio u crkvi Ave Maria dok je bio u radionici svog oca prije no što je napustio rodni Wiesensteig i otišao u München, Beč, i na kraju u Graz.

Središnje odredište izleta bila je župna crkva sv. Cirijaka u Wiesensteigu. Johann Baptist Straub dizajnirao je bočne oltare u glavnom brodu 1775. godine, a do 1780. godine ih dovršio je njegov pomoćnik Joseph Streiter. Johann Baptist je izradio samo raspelo s bivšeg oltara Svetog Križa i grupu skulptura sv. Ivana Nepomuka (1739). Monografija Petera Volka iz 1984. odnosi se na natpis grafitnom olovkom na unutrašnjoj strani postolja: «Johannes straub Hat dises/bild gemacht anno 1739./den 4 Januarij» [Johannes Straub je izradio / ovu sliku 1739. godine / 4. siječnja].

Kipar je eksplicitno razradio prednju i stražnju stranu skulpture. Sada vidljiva prednja strana je pozlaćena, a stražnja strana je obojena žutom bojom. Obodni profili postolja na stražnjoj strani su odstranjeni. Još jedan istaknuti detalj su okrugle razrade u ustima dva dupina koji se nalaze na uglovima postolja. U kontekstu s instalacijom skulpture u unutrašnjosti crkve, to se ne čini razumnim. Navedena opažanja stručnjaka iz Bavarskog državnog ureda za zaštitu spomenika, Judith Schekulin, Rupert Karbacher i Andreas Müller, dovela su do pretpostavke da je skulptura izvorno bila skica (studija) za spomenik ili fontanu sv. Ivana Nepomuka koji je prilagođen novom položaju 1775. godine. Praznina na desnoj strani grupe skulptura ispod sv. Ivana Nepomuka dokaz je promjene; vjerojatno upućuje na bivši položaj drugog anđela koji nedostaje. Gđa. Strobl je pokazala sliku usporedive skupine (Muzej Belvedere, Beč, inv. br. 8285) gdje dva anđela podižu sveca.

Za suprotni oltar, J. Streiter je 1775. godine izradio jednaku skulpturu svetog Alojzija Gonzaga. Dva anđela lijevo i desno od oblaka nose svetog Alojzija koji pobožno kleči na vrhu oblaka. Skulptura sveca zaštitnika, sv. Cirijaka, trenutno se nalazi na svom prijašnjem mjestu. Nije poznat razlog zašto je skulptura J. Streitera uklonjena. Na predeli prvog bočnog oltara na lijevoj strani broda je skulptura visoke kvalitete Zamišljenog Krista (Christus in der Rast). Neobično je da Volk to ne spominje u svojoj knjizi.

Poslije nas je gospođa Straub, sekston, odvela do grobne kapele sv. Leonarda. Dokumentirano je da su Johann Georg (otac) i njegov brat Johannes Straub tamo radili 1737./1738. Johannes, koji je izrađivao ormare, napravio je arhitekturu drvenog glavnog oltara, dok je Johann Georg izradio skulpture i raspelo. Kvaliteta izrade skulptura u kapeli očito je lošija od rezbarija na propovjedaonici Hohenstadt što ukazuje da se tradicionalno pripisivanje propovjedaonice starijim članovima Straub obitelji mora preispitati.

Autori teksta: Rupert Karbacher i Julia Strobl

Literatura:

Autorica fotografija: J. Strobl, 2018